Prvi je korak kršćanina da, poput malog Isusa, uđe u središte zbivanja, ali da pritom skrene fokus na one kojima je potrebna pomoć. Drugim riječima rečeno, treba staviti solidarnost ispred egoizma i tako sudjelovati u izgradnji općega dobra. Drugi je korak pokazati radost slobode, odnosno pokazati hrabrost razlučiti što mu je doista potrebno, a eliminirati sve ono što predstavlja pretjerivanje motivirano željom za društvenim statusom. U konačnici, adventsko je vrijeme poziv da se usred gradske vreve, ponude i potrošnje prepozna ono bitno: čovjek i njegovo dostojanstvo. Uloga kršćanina nije bijeg iz društva, nego svjedočenje drukčijeg načina življenja u njegovu središtu – načina u kojem su solidarnost važnija od prestiža, a sloboda od društvenog pritiska.